Izbornik
- Naslovnica
- Foto album
- Vijesti
- Tko su adventisti
- Povijest crkve
- Osnovna vjerovanja
- Propovijedi
- Kršćanski humor
- Kontakt
- Linkovi
Anketa
Pretraživanje
Prijava
TRANSPLANTACIJU JETARA PREŽIVIO SAM UZ POMOĆ BOŽJE RUKE!
ŽELJA ZA ŽIVOTOM: NAKON ŠTO JE U ŠESTOJ GODINI OBOLIO OD CIROZE JETARA I VIŠE PUTA BIO U KOMATOZNOM STANJU, JOSIP MEZGA DANAS JE NA PUTU OPORAVKABELI MANASTIR – Unatoč sve češćim svjedočanstvima o kolapsu našeg zdravstva i lošim iskustvima pacijenta, osobito onih kojima je u kratkom roku potrebna transplantacija vitalnih organa, ima i svijetlih primjera koji pružaju nadu osobama koje se nađu u sličnoj situaciji.
Ciroza u djetinjstvu
Osim mnogo lijekova koji su Josipu prijeko potrebni za brži oporavak, pomaže mu i neizbježna dijeta te posjeti bližnjih, rodbine i prijatelja uz koje svladava teškoće. - Trenutačno se super osjećam, ništa me ne boli. Najteže mi je što se ne mogu još kretati i otići u udrugu invalid da pomažem drugima, nego sam ovisan o tuđoj pomoći, priznaje Mezga, koji se zahvaljujući volji za životom, vjeri u Boga i ljubavi bližnjih oporavlja velikom brzinom.
Rijetki su oni koji su poput Belomanastirca Josipa Mezge (53) uspjeli prijeći tanku crtu između života i smrti i othrvati se teškoj bolesti. Naš je sugrađanin, kako i sam pretpostavlja, jedini Baranjac kojemu su uspješno transplantirana jetra. Josip se od svoje rane mladosti bori protiv bolesti jetara koju je uzrokovala infekcija virusom hepatitisa A i hepatitisa B.
- U šestoj godini prvi sam put dobio cirozu jetara i otada konstantno imam problema s tom opakom bolešću, priča Josip. Kaže da se opakim hepatitisom B najvjerojatnije zarazio pri cijepljenju nečistom iglom jer se prije nisu upotrebljavale jednokratne igle, nego zajedničke, dok je hepatitis A "zaradio" igrajući se u nečistu okolišu. Otad Josip neprestano ima zdravstvenih teškoća, a kulminirale su 1984. godine kada je zbog ciroze završio na dvjema teškim i za život opasnim operacijama. Na sreću, naš je sugovornik, kako kaže, uz pomoć Božje ruke preživio ta dva teška operativna zahvata nakon kojih je čak mjesec i pol dana bio u komatoznom stanju.
- Prebrodio sam sve muke i probudio se iz kome, ali sam jako propao, smršavio čak 30 kilograma, priča Belomanastirac. Međutim, tu Josipovim mukama nije kraj; borba protiv opake bolesti nastavila se, a prije četiri godine stanje mu se nastavilo pogoršavati.
Tračak nade
- Posebno sam se loše osjećao prošle godine uoči Božića kad sam ponovno pao u komu iz koje sam se jedva izvukao, govori Mezga, kojemu je jedino rješenje bila transplantacija jetara bez koje bi umro.
Nakon što je donio tako tešku odluku, uskoro se i sam našao na popisu čekanja donatora kompatibilnih jetra. Josip je imao sreću u nesreći jer je uskoro nađen odgovarajući organ koji zbog podudarnosti krvne grupe, tipizacije tkiva, godina i tjelesne konstitucije, u najmanju ruku, nije lako naći. Iako je to samo prvi korak, Josipu je i on bio dovoljan za tračak nade u njegovo izlječenje.
- Imao sam sreće što nisam dugo čekao na nova jetra i bez straha sam išao na operaciju jer, nakon takvih muka i teškoća, jednostavno nemaš drugog izbora, a znao sam i da želim i moram nastaviti živjeti, govori s mnogo optimizma i vjere naš sugovornik. Operacija je obavljena početkom veljače ove godine u KBC Merkur u Zagrebu. Trajala je čak 14 sati, a nakon nje slijedi dugoročan oporavak. Josip se trenutačno nalazi u obiteljskoj kući gdje ga njeguju supruga i sin koji su zdravstveni djelatnici.
- Zahvaljujem svom liječniku i svim zdravstvenim djelatnicima i liječničkom timu. Bez njih možda ne bih sada razgovarao s vama, zaključuje naš sugrađanin.
Slavonski dom, 12. travnja 2007.